moja inicijativa

Inicijativa mladih za ljudska prava objavljuje konkurs za upis četvrte generacije studenata/kinja Škole nove politike, koja će početi krajem septembra 2010. godine.

Škola je namenjena studentima/kinjama društvenih nauka, mladim pravnicima/ama, novinarima/kama, omladinama političkih partija, kao i aktivistima/kinjama organizacija civilnog društva. Naši predavači/ce su istaknuti profesori/ke iz Srbije i regiona, aktivisti/kinje za ljudska prava, ambasadori/ke sa radnim iskustvom na Balkanu, kao i eksperti/kinje iz oblasti tranzicione pravde i evrointegracija.

Kurikulum za treću generaciju Škole nove politike možete pogledati ovde.

Veće za ratne zločine  u Beogradu osudilo je danas u prvostepenom postupku trojicu optuženih za ratni zločin u Medaku na zatvorske kazne, dok je četvrti oslobođen optužbe nad hrvatskim zarobljenikom Mirkom Medunićem. Milorad Lazić (45) i Nikola Konjević (56) osuđeni su na po tri godine zatvora, Mirko Marunić (42) na dve godine, dok je Perica Đaković (42) osobođen optužbe. Suđenje za zločin u Medaku počelo je 23. novembra 2009. godine, a 2. juna 2010, tužilac je odustao od krivičnog gonjenja Nikole Vujnovića koji je bio obuhvaćen optužnicom. Obrazlažući presudu predsedavajuća veću Vinka Beraha-Nikićević rekla je da je prilikom odmeravanja kazne sud uzeo u obzir  olakšavajuće okolnosti na strani optuženih a  to su:  što ranije nisu osuđivani, što su porodični ljudi i loših materijalnih prilika.

Pred Većem za ratne zločine u Beogradu u sastavu predsedavajuća veća Olivera Andjelković i članovi veća Tatjana Vuković i Dragan Mirković,  17. aprila 2008. počelo je sudjenje za ratni zločin u Lovasu. Predmet optužnice je ratni zločin protiv civilnog stanovništva, konkretno ubistvo 70 civila u mestu Lovas. Optužnica Tužilaštva za ratne zločine tereti 14 osumnjičenih da su kao pripadnici JNA, lokalne teritorijalne vlasti i paravojne jedinice Dušan Silni , u oktobru 1991. u mestu Lovas ubili sedamdeset civila. Za ovaj ratni zločin optuženi su  pripadnici tadašnje lokalne vlasti u Lovasu Ljuban Devetak, Milan Devčić, Milan Radojčić i Željko Krnjajić, pripadnici bivše JNA Miodrag Dimitrijević, Darko Perić, Radovan Vlajković i Radisav Josipović, te pripadnici paravojne jedinice ''Dušan Silni'' Jovan Dimitrijević, Saša Stojanović, Dragan Bačić, Zoran Kosijer, Petronije Stevanović i Aleksandar Nikolaidis. Svi osim Ljubana Devetaka, Milana Devčića, Milana Radojčića i Petronija Stevanovića brane se sa slobode. U vezi sa ovim slučajem postoji i jedna specifičnost. Po prvi put su optužena neka lica koja su u okviru teritorijalne odbrane vezani za Jugoslovensku narodnu armiju.

Inicijativa mladih za ljudska prava (Inicijativa) dobila je 7. juna 2010. godine preteće pismo u kom se nalaze da članovi „profašistickih organizacija Inicijativa mladih za ljudska prava i pokret Moja inicijativa“, koji su učestvovali u „maršu mladih Beogradjana u navodno sećanje na ubijene mladosti u Tuzli“, treba za godinu dana da napuste svoje prebivalište i presele se „u Federaciju Bosne i Hercegovine, da osete blagodeti ljudskih prava i drugih prava potrebnih svakom čoveku“. Pismo potpisano sa „The Black Hand – Apis“ poslato je iz Australije.

U uvodnom delu pisma se naglašava da će „svim članovima marša suditi preki sud za neizvršenje zadatka oko preseljenja, a počev od 15. juna 2010. godine biće praćeni do izvršenja zadatka“.

„Ukoliko ima maloljetnih, onda moraju i roditelji da napuste Srbiju i sa učesnikom nađu prebivaliste u FBiH“, navodi se u pismu i ističe da je Vojska Republike Srpske (VRS) lažno optužena da je 25. maja 1995. godine ispalila granate na Kapiju mladosti u Tuzli, „a to su učinile snage u Tuzli pod rukovodstvom američke CIA, engleskog SAS i snaga NATO da bi okrivili Srbe za navodni masakr“.

Povodom obeležavanja 15 godina od masakra na tuzlanskoj Kapiji, Inicijativa je 25. maja 2010. godine organizovala simboličnu šetnju na tri deonice puta Beograd – Tuzla, koja je završena polaganjem cveća na Kapiji. U Tuzli je 25. maja 1995. godine, granatom ispaljenom sa položaja VRS na Ozrenu, ubijena 71 osoba na gradskom šetalištu, većina mladih i dece.

Inicijativa je slučaj prijavila nadležnim organima MUP-a.

Pismo je u prilogu.

Inicijativa mladih za ljudska prava i pokret moja inicijativa iz Beograda, organizovali su danas simboličnu šetnju na tri dionice puta Beograd – Tuzla u znak sjećanja na ubijenu mladost Tuzle.

Prva dionica je bila u Beogradu, a nakon toga autobusima su se vozili do granice Srbije i BiH, gde je počela druga etapa, od Pavlovića ćuprije do ulaza u Bijeljinu. Zatim su autobusima stigli do Simin Hana i odatle se pješke uputili do centra Tuzle, do Kapije. U Simin Hanu učesnicima simbolične šetnje su se pridružili prijatelji iz Tuzle i Sarajeva. Predviđeni povratak u Beograd je nakon ponoći.

Inicijativa ovom akcijom šalje jasnu poruku da mladi u Srbiji ne pristaju na ćutanje o ratnim zločinima počinjenim u njihovo ime.

Aktivisti/kinje Inicijative mladih za ljudska prava su 1. svibnja u 08:00 sati izveli akciju ispred zgrade Državnog odvjetništva Republike Hrvatske. Kredom crtali obrise ljudskih tijela kako bi upozorili na činjenicu da zločini počinjeni na današnji dan prije 15 godina nisu procesuirani.

Aktivisti/kinje su vrlo brzo prekinuti te je osiguranje DORH-a pozvalo policiju. Policija je uzela podatke aktivista/kinja te ih nakon toga pustila.

U Inicijativi su izjavili kako je važno da se institucije poput DORH-a odmaknu od političke perspektive i rade na procesuiranju svih zločina, bez obzira tko ih je i nad kime počinio.

— Jedini način da se uspostavi pravda u društvu je da se poslu podizanja optužnica za ratne zločine pristupi profesionalnije. Optužnice za ratne zločine se ne smiju podizati usput i pazeći na političku percepciju pojedinog slučaja. Ratnim se zločinima mora pristupati sasvim neovisno, izjavili su u Inicijativi.

Inicijativa je ovim još jednom upozorila i na potrebu osnivanja zasebnog tužiteljstva za ratne zločine, jer je očita nedovoljna sposobnost ovakvog institucionalnog okvira.

U Inicijativi su također istaknuli kako je "važno prilikom ovakvih godišnjica i obljetnica razgovarati o žrtvama. Jednostrana tumačenja događaja iz nedavne prošlosti su netočna, nepravedna te produbljuju podjele u društvu".

U subotu, 27. februara 2010. godine, aktivisti i aktivistkinje pokreta moja inicijativa organizovali su akciju u Knez Mihajlovoj ulici u Beogradu, sa ciljem obeležavanja godišnjice otmice u Štrpcima, i podsećanja građana i građanki da odgovorni za ovaj zločin još uvek nisu privedeni pred lice pravde.

Aktivisti i aktivistkinje su razgovarali sa građanima i građankama i informisali ih o otmici koja se dogodila pre 17 godina. Neki građani su bili upoznati sa ovim događajem, ali nije bilo onih koji su informisani o odgovornosti institucija i pojedinaca u tadašnjoj SRJ. Takođe, mali broj građana/ki je zano da tela ubijenih još uvek nisau pronađena. Ovo pokazuje koliko se malo pažnje posvećivalo ovakvim pitanjima. Na akciji je bila izložena i mapa SRJ na kojoj su obeleženi gradovi bitni za ovaj događaj, kao i odgovorni. Građani/ke su dobili i replike karata voza iz koga su oteti putnici koji su kasnije i ubijeni. Na pozadini karata ispisane su činjenice vezane za otmicu.

U Prijepolju i Beogradu u subotu se obeležava 17. godišnjica otmice i ubistva 19 građana Srbije bošnjačke nacionalnosti koje su iz voza 671 pripadnici paravojnih jedinica Republike Srpske pod komandom Milana Lukića, danas haškog osuđenika, oteli iz voza u mestu Štrpci i ubili ih kod Višegradske banje. U Prijepolju godišnjicu zločina obležava opština, a u Beogradu Inicijativa mladih za ljudska prava.

Voz 671 koji je saobraćao na relaciji Beograd-Bar zaustavila je 27. februara 1993. godine grupa uniformisanih osoba predvođena Lukićem i iz njega izvela 20 putnika od kojih su 19 bili bošnjačke nacionalnosti. Oni su nakon zlostavljanja svirepo pogubljeni. Većina ubijenih bili su iz Priboja, Prijepolja, Beograda i Podgorice, a ni posle 17 godina nije poznato gde su njihovi posmrtni ostaci. Krajem prošle godine u selu Sjedača, tridesetak kilometara od Srebrenice, na obali jezera Perućac, pronađene su dve lobanje i DNK analizom utvrđeno je da je jedna od njih pripadala Halilu Zupčevichu, putniku voza 671.